"Admiral of his phantasms": the intellectual history of Boris Maruna

U ovom diplomskom radu analizirana je intelektualna ostavština Borisa Marune iz njegovog emigrantskog i domovinskog razdoblja nakon povratka u Republiku Hrvatsku, do njegove smrti 2007. godine. Mada je po vokaciji bio primarno pjesnik, Boris Maruna je svojom širokom intelektualnom, političkom i javnom djelatnošću obilježio drugu polovicu dvadesetog stoljeća hrvatske povijesti. Svojim primjerom zalagao se za individualizam te beskompromisnost i neovisnost intelektualaca. Isticao je iznimno važnu društvenu ulogu i odgovornost intelektualca, u vidu hrabre i neprestane kritike svih društvenih anomalija - pa i po cijenu vlastite nesreće, a koju je on pak zaobilazio poezijom i ironijom. Svojim djelovanjem, nastojao je pomiriti raskorak između pragmatičnosti političke prakse i nesputanih intelektualnih ideala. Njegov emigrantski put obilježila je angažiranost u sklopu hrvatske političke emigracije protiv komunističke Jugoslavije te osobna, imanentna težnja za slobodnom i neovisnom Hrvatskom, koju je neizmjerno volio te koja mu je bila nepresušan izvor intelektualne inspiracije u egzilu. Po osamostaljenju Republike Hrvatske, razočaran surovom stvarnošću hrvatske postkomunističke tranzicije, povukao se u svojevrsnu unutarnju emigraciju, postavši jedan od najžešćih kritičara novih hrvatskih vlasti, na čelu s Franjom Tuđmanom i Hrvatskom demokratskom zajednicom. Odbio je zatvoriti oči pred sveopćom korupcijom, nepotizmom, nacionalizmom i svim drugim negativnim fenomenima hrvatske suvremenosti – ostavši do kraja intelektualno dosljedan samome sebi i svojoj unikatnoj ljubavi prema Hrvatskoj. Iza Borisa Marune ostaju njegova brojna intelektualna priviđenja, koja povjesničar ne smije previdjeti.This master's thesis analyzes the intellectual legacy of Boris Maruna, from his emigrant and homeland period after his return to the Republic of Croatia, until his death in 2007. Although he was primarily a poet by vocation, Boris Maruna marked the second half of the twentieth century of Croatian history with his broad intellectual, political and public activity. With his own example, he stood for individualism, uncompromisingness and independence of intellectuals. He emphasized the extremely important social role and responsibility of the intellectual, in the form of a brave and constant criticism of all social anomalies - even at the cost of his own misfortune, which he bypassed with poetry and irony. With his impact, he tried to reconcile the gap between the pragmatism of political practice and unrestrained intellectual ideals. His emigrant journey was marked by engagement within the Croatian political emigration against communist Yugoslavia and a personal, immanent desire for a free and independent Croatia, which he loved immensely and which was an inexhaustible source of intellectual inspiration in his exile. After the independence of the Republic of Croatia, disappointed by the harsh reality of Croatia's post-communist transition, he withdrew into peculiar kind of internal emigration, becoming one of the fiercest critics of the new Croatian authorities, led by Franjo Tuđman and the Hrvatska demokratska zajednica. He refused to close his eyes to the general corruption, nepotism, nationalism and all other negative phenomena of Croatian modernity - remaining intellectually consistent to himself and his unique love for Croatia. Behind Boris Maruna remain his numerous intellectual phantasms, which historian should not overlook